Zapošljavanje u proizvodnji električne energije

Hrvatsko tržište proizvodnje električne energije u razdoblju od 2026. do 2030. godine prolazi kroz strukturnu transformaciju, udaljavajući se od klasičnih termoelektrana prema integraciji obnovljivih izvora, fleksibilnoj proizvodnji i naprednom upravljanju mrežom. Tržištem i dalje dominiraju državni energetski subjekti poput HEP-a, HOPS-a i HROTE-a, no ulazak privatnih investitora i inozemnih razvojnih kompanija u segment obnovljivih izvora značajno diversificira potražnju za talentima. Usvajanje integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP) te odobrenje opreznijih scenarija Desetogodišnjeg plana razvoja prijenosne mreže 2026. – 2035. od strane Vlade RH, usmjeravaju kratkoročna ulaganja na održavanje postojeće infrastrukture i pripremu projekata. Srednjoročno, očekuje se ubrzanje kapitalnih investicija, što izravno oblikuje trendove zapošljavanja u proizvodnji električne energije i stvara potrebu za specifičnim inženjerskim i upravljačkim profilima.

Regulatorni okvir, predvođen institucijama kao što su HERA i Ministarstvo gospodarstva, postao je ključan pokretač zapošljavanja. Obveze usklađenosti s propisima o priključenju na mrežu, ishođenje energetskih odobrenja te sudjelovanje u natječajima za tržišnu premiju zahtijevaju stručnjake koji dubinski razumiju energetsko pravo i regulatorne procese. Uredba o udjelu u neto isporučenoj električnoj energiji povlaštenih proizvođača za 2026. godinu dodatno naglašava važnost optimizacije portfelja. Zbog toga raste potražnja za stručnjacima za upravljanje energijom i analitiku potrošnje, osobito u kontekstu složenijih tarifnih modela i burzovnog trgovanja.

Ponuda talenata suočava se s ozbiljnim demografskim i strukturnim izazovima. Iako fakulteti u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku kontinuirano obrazuju inženjere, postoji osjetan jaz između broja diplomiranih stručnjaka i stvarnih potreba tržišta u užim tehničkim specijalizacijama poput zaštite mreže, automatike i vođenja pogona. Proces generacijske obnove kod velikih poslodavaca odvija se postupno, no manjak kvalificiranih kadrova dodatno je naglašen migracijom stručnjaka u inozemstvo i prelascima u propulzivni ICT sektor. U takvom okruženju, ciljano traženje visokog menadžmenta u Hrvatskoj zahtijeva precizno mapiranje tržišta i proaktivno privlačenje pasivnih kandidata koji posjeduju rijetke tehničke licence i upravljačko iskustvo.

Kompenzacijski paketi u sektoru odražavaju razliku između državnih i privatnih aktera. Dok državni subjekti nude stabilnost s bruto iznosima za iskusne inženjere u rasponu od 3.500 do 5.500 EUR mjesečno, privatne kompanije i međunarodni projekti često nude iznose koji su 15 do 30 posto viši, osobito za deficitarna zanimanja. Više rukovodstvo i direktori proizvodnih postrojenja mogu ostvariti i do 10.000 EUR bruto, ovisno o složenosti postrojenja. Geografski, Zagreb ostaje nedvojbeno središte zapošljavanja s najvećom koncentracijom sjedišta kompanija i inženjerskih tvrtki, dok Rijeka i Split bilježe zaposlenost vezanu uz termoelektrane i rastući sektor vjetroelektrana.

Tehnološka konvergencija stvara nove, hibridne uloge. Raste potražnja za inženjerima elektroenergetskih sustava specijaliziranim za integraciju obnovljivih izvora, što izravno povezuje proizvodnju i zapošljavanje u prijenosu i distribuciji. Znanja iz područja skladištenja energije, daljinskog nadzora (SCADA) i ESG izvještavanja postaju standardni zahtjevi za više pozicije. Uspješno vođenje modernih postrojenja zahtijeva lidere koji mogu uravnotežiti tradicionalno inženjerstvo s inicijativama za digitalizaciju elektroenergetske mreže, čineći pronalazak adekvatnog kadra strateškim prioritetom za svaku energetsku kompaniju.