Zapošljavanje rukovoditelja u preuzimanju rizika

Hrvatsko tržište osiguranja ulazi u razdoblje duboke tranzicije, prelazeći iz faze eksperimentalne digitalizacije u eru rigorozne operativne izvedbe i discipliniranog upravljanja kapitalom. Potaknuta općim gospodarskim rastom i povećanom kupovnom moći, potražnja za životnim i neživotnim osiguranjima kontinuirano raste. Međutim, profitabilnost se više ne oslanja isključivo na rast premija, već zahtijeva kiruršku preciznost u procjeni rizika i tehnološku učinkovitost. U takvom okruženju, potražnja za operativnim procjeniteljima rizika stagnira, dok eksponencijalno raste potreba za stratezima portfelja, stručnjacima za algoritamsko odlučivanje i profesionalcima s dubokim razumijevanjem klimatskih i kibernetičkih rizika.

Za organizacije koje provode ciljano zapošljavanje stručnjaka za preuzimanje rizika, primarni izazov u razdoblju od 2026. do 2030. godine predstavlja demografski jaz i nedostatak kvalificirane radne snage. Iskusni stručnjaci s više od dva desetljeća iskustva postupno odlaze u mirovinu, ostavljajući prazninu u institucionalnom znanju koju je teško popuniti. Istovremeno, odljev financijskih stručnjaka u inozemstvo dodatno sužava bazu talenata. Ovaj se vakuum događa upravo u trenutku kada se uloga procjenitelja redefinira kroz automatizaciju rutinskih procesa, što tržište rada usmjerava prema hibridnim profilima koji spajaju tehničko znanje o osiguranju s analitikom podataka.

Regulatorni okvir koji nadzire Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) postaje znatno složeniji. Okvir Solventnost II i nove EU direktive, poput Delegirane uredbe EU 2024/896 koja značajno povećava temeljne iznose za osiguranje od profesionalne odgovornosti, izravno utječu na troškovnu strukturu i potražnju za specifičnim znanjima. Pritisci vezani uz zeleno financiranje i ESG izvještavanje zahtijevaju integraciju klimatskih modela u svakodnevne procjene. Zbog toga su stručnjaci za usklađenost i upravljanje rizicima postali ključni za održavanje stabilnosti portfelja.

Struktura tržišta ostaje visoko koncentrirana među nekoliko dominantnih igrača i međunarodnih grupacija, dok posrednici u osiguranju i reosiguranju čine vitalan dio distribucijske mreže, što izravno potiče zapošljavanje u reosiguranju. U ovom ekosustavu, organizacijska pozicija funkcije preuzimanja rizika pomiče se prema vrhu korporativne hijerarhije. Kroz zapošljavanje direktora za preuzimanje rizika (CUO), društva osiguravaju lidere koji blisko surađuju s upravom. Više pozicije više ne funkcioniraju izolirano; one zahtijevaju sinergiju kroz zapošljavanje aktuara i zapošljavanje stručnjaka za obradu šteta kako bi se osiguralo da selekcija rizika odgovara širim financijskim ciljevima.

Geografski gledano, Hrvatska bilježi jasnu koncentraciju talenata. Zagreb dominira kao glavno središte sa sjedištima vodećih društava i kontrolnim funkcijama. Međutim, regionalni centri razvijaju vlastite niše. Rijeka i Pula bilježe potražnju za stručnjacima u pomorskom osiguranju, Split prati turistički sektor s fokusom na zdravstvena i kratkoročna osiguranja, dok Osijek gravitira prema agro sektoru. Ova regionalna specijalizacija potiče ciljano zapošljavanje stručnjaka za komercijalna osiguranja imovine i nezgode te zapošljavanje stručnjaka za specijalizirana osiguranja.

Uspjeh na tržištu do 2030. godine ovisit će o sposobnosti društava da zadrže ključne kadrove kroz konkurentne naknade i razvojne programe. Razumijevanje kako zaposliti stručnjake za preuzimanje rizika zahtijeva strateški pristup. Prilikom odabira partnera za regrutaciju, važno je analizirati naknade za potragu za izvršnim kadrovima i razumjeti razlike između modela kao što je zadržana naspram uvjetovane potrage. Praćenje lokalnih kretanja kroz trendove zapošljavanja u preuzimanju rizika bit će presudno za izgradnju otpornih i profitabilnih portfelja u godinama koje dolaze.