Paradoks agrobiznisa u Doboju: 19,8% nezaposlenosti i nema koga zaposliti

Općina Doboj bilježi službenu stopu nezaposlenosti od 19,8%. Njezine prehrambeno-prerađivačke tvrtke prijavljuju prosječno 89 dana za popunjavanje tehničkog radnog mjesta. Obje brojke su točne. Obje opisuju isto tržište rada. Raskorak između njih najvažnija je činjenica o zapošljavanju u agrobiznisu u ovom dijelu Bosne i Hercegovine u 2026.

Paradoks nije apstraktan. Sedam registriranih klaonica, četrnaest MSP-ova za preradu mesa, tri tvrtke za trgovinu žitaricama i dva centra za otkup mlijeka natječu se za sve manji bazen kandidata koji posjeduju specifične certifikate, jezične vještine i stručnost u hladnom lancu potrebne za proizvodnju usklađenu s EU standardima. Nezaposlena populacija je velika, ali uglavnom nekvalificirana. Kvalificirana populacija je mala i sve mobilnija, privučena preko granice u Slavonski Brod u Hrvatskoj, gdje plaće usklađene s EU standardima udvostručuju ono što Doboj može ponuditi. Rezultat je tržište na kojem potraga za menadžerom sigurnosti hrane može trajati šest mjeseci dok se prijave za općenite radne pozicije gomilaju bez odgovora.

U nastavku slijedi analiza s terena o silama koje preoblikuju tržište talenata u agrobiznisu Doboja: konsolidacijski pritisak koji eliminira mikropoduzeća, dinamika kompenzacija koja čini zadržavanje zaposlenika gotovo nemogućim za tvrtke koje se natječu protiv EU razina plaća te što rukovoditelji zaduženi za zapošljavanje u ovom sektoru moraju razumjeti prije nego se obvežu na pretragu u jednom od strukturno najograničenijih koridora prehrambene prerade na Balkanu.

Sektor u konsolidaciji, ne u rastu

Sektor agrobiznisa u Doboju obuhvaća približno 180 registriranih subjekata prehrambene prerade. Ta će brojka biti manja do kraja 2026. Novi Zakon o sigurnosti hrane BiH, usklađen s EU uredbama 178/2002 i 852/2004, zahtijeva nadogradnju pogona i dokumentacijske sustave čija cijena iznosi od 45.000 do 80.000 € po SME-u. Za mikroprerađivače koji zapošljavaju manje od deset radnika, ovo nije investicijska odluka. To je egzistencijalno pitanje. Prema procjeni utjecaja Agencije za sigurnost hrane BiH, 20 do 25% mikroprerađivača suočava se s gašenjem.

Projekcija da će sektor izgubiti 10 do 15% svojih mikropoduzeća do kraja 2026. već se ostvaruje. Broj registriranih malih klaonica u općini pao je s dvanaest u 2018. na sedam do kraja 2024. Troškovi veterinarskog usklađivanja s EU standardima pokrenuli su većinu tog pada. Preživjeli nisu najmanji ni najtradicionalniji. To su srednje velike tvrtke sposobne apsorbirati troškove usklađivanja i preuzeti tržišni udio koji odlazeći konkurenti ostavljaju za sobom.

Ova konsolidacija izravno utječe na potražnju za talentima. Srednje velike tvrtke koje rastu 8 do 10% kroz apsorpciju trebaju voditelje proizvodnje, direktore kontrole kvalitete i koordinatore opskrbnog lanca. Trebaju ih sada, ne za dvije godine. No obrazovni sustav koji bi mogao proizvesti te kandidate kreće se u suprotnom smjeru. Upisi u specijalizacije prehrambene prerade na Ispostavi Biotehnološkog fakulteta u Doboju pali su 18% od 2020., prema statistikama Univerziteta u Banjoj Luci. Sektor povećava potražnju za kvalificiranim rukovoditeljima dok se sustav koji ih proizvodi sužava.

Strukturni nesrazmjer koji statistike nezaposlenosti prikrivaju

Brojka nezaposlenosti od 19,8% gotovo ništa korisno ne govori o prehrana, pića i FMCG. Opće radne pozicije popunjavaju se za 34 dana. Tehničke za 89. Jaz između ta dva broja predstavlja strukturni nesrazmjer koji nikakav obujam oglašavanja radnih mjesta ni općinski program zapošljavanja ne može samostalno riješiti.

Što nezaposlenima nedostaje

Nezaposlena populacija u Doboju je velika, ali koncentrirana u profilima koji ne odgovaraju onome što modernizirani prehrambeni prerađivači trebaju. Akreditacija za internog HACCP auditora, iskustvo u implementaciji ISO 22000, certifikacija za rashladne sustave, dvojezična srpsko-engleska ugovorna sposobnost: to su kvalifikacije koje određuju je li kandidat primjenjiv za važna radna mjesta. Izvješće o nedostatku vještina Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske za 2024.](https://www.esrs.org) jasno je dokumentiralo taj obrazac. Poslodavci koji traže menadžere za sigurnost hrane i kontrolu kvalitete navode da pregledavaju 15 do 20 kandidata prije nego što pronađu jednog s pravom kombinacijom certifikacija i jezičnih vještina.

Kamo odlaze kvalificirani kandidati

Kandidati koji posjeduju te kvalifikacije ne čekaju neaktivno u Doboju. Odlaze. Slavonski Brod, samo 60 kilometara sjeverno preko hrvatske granice, nudi plaće usklađene s EU standardima u prosjeku od 1.200 € neto mjesečno za tehničke uloge. Ekvivalentne pozicije u Doboju plaćaju 600 do 700 €. Aritmetika je jednostavna i razorna. Banja Luka, 110 kilometara zapadno, privlači voditelje proizvodnje i prehrambene tehnologe plaćama 20 do 30% iznad razina u Doboju i napredovanjem u karijeri koje pruža blizina multinacionalnih operacija. Sarajevo nudi premije od 40 do 50% za dvojezične menadžere opskrbnog lanca.

Trošak produljenog nepopunjenog radnog mjesta ili pogrešnog zapošljavanja već je visok na uspostavljenim tržištima. U ograničenom okruženju Doboja, gdje jedan direktor kontrole kvalitete može biti razlika između postizanja EU izvozne certifikacije i gubitka pristupa IPARD sufinanciranju, trošak se višestruko uvećava. Svaki mjesec dok je pozicija za sigurnost hrane nepopunjena znači mjesec izgubljenih izvoznih prihoda i nakupljenog rizika neusklađenosti.

Kompenzacije: Brojke koje definiraju gornju granicu

Kompenzacije u sektoru agrobiznisa u Doboju pripovijedaju priču o premijama naslojenima na nisku bazu koja još uvijek ne može konkurirati susjednim tržištima. Prosječna općinska plaća iznosi približno 1.200 BAM neto mjesečno, otprilike 615 €. Svaka tehnička i rukovodeća pozicija u prehrambenoj preradi nosi materijalnu premiju iznad tog minimuma. No čak ni premije ne štite dobojske poslodavce dovoljno.

Viši voditelj proizvodnje zarađuje 1.800 do 2.400 BAM neto mjesečno (920 do 1.225 €), što predstavlja premiju od 50 do 70% iznad općinskog prosjeka. Za poziciju koja zahtijeva sedam ili više godina iskustva u preradi mesa ili mlijeka uz HACCP certifikaciju, to je tržišna cijena. Ujedno je i manja od onoga što ekvivalentan profil zarađuje u operacijama Laktalisa ili Atlantic Grupe u Banjoj Luci, gdje bi isti kandidat zaradio 20 do 30% više i stekao izloženost međunarodnim opskrbnim lancima.

Razina glavnog izvršnog direktora ili glavnog operativnog direktora kreće se od 3.500 do 5.500 BAM neto mjesečno (1.790 do 2.815 €), s bonusima za učinak vezanim uz izvozne prihode. To je izvršni raspon u kojem tvrtke iz Doboja trebaju iskustvo u IPARD prijavama, dvojezičnu pregovaračku sposobnost i stručnost u restrukturiranju lanca opskrbe. Bazen kandidata koji kombiniraju sve troje gotovo je nepostojeći u općini ove veličine.

Direktori sigurnosti hrane i kontrole kvalitete zarađuju 2.800 do 4.000 BAM neto mjesečno (1.430 do 2.045 €). To je uloga najizravnije povezana sa sposobnošću tvrtke da postigne certifikaciju za izvoz u EU koju 88% dobojskih prerađivača navodi kao primarno ograničenje rasta, prema anketi poslodavaca Gospodarske komore Republike Srpske. To je ujedno i uloga s najduljim prosječnim trajanjem nepopunjenosti. Povezanost između te dvije činjenice nije slučajna.

Rashladni tehničari i tehničari hladnog lanca možda su najjasnija ilustracija. Lokalni prerađivači mesa već nude premije od 35 do 45% iznad općinskih prosjeka za privlačenje kandidata s Freon certifikacijom i iskustvom s industrijskim rashladnim sustavima. Pozicije ostaju otvorene tri mjeseca ili dulje. Kada je konkurentska ponuda EU plaća u Hrvatskoj sa Schengen mobilnošću, premija od 45% na dobojsku baznu plaću nije konkurentna ponuda. To je simboličan potez.

Za organizacije koje pokušavaju precizno usporediti kompenzacije na ovom tržištu, ključni uvid jest da su lokalne premije nužne, ali nedostatne. Pravi konkurent nije tvrtka s druge strane ulice. Pravi konkurent je granica.

Paradoks izvozne certifikacije

Evo analitičke tvrdnje na koju sirovi podaci upućuju, ali je ne iznose izravno: 88% dobojskih prerađivača koji navode nedostatak EU izvozne certifikacije kao primarno ograničenje rasta i 12% koji su stvarno pokrenuli proces certifikacije ne opisuju regulatornu prepreku. Opisuju prepreku povjerenja. IPARD program pokriva 50 do 70% troškova certifikacije. Tehnička pomoć iz GIZ-ovog projekta AgriBusiness dostupna je i financirana. Regulatorni put postoji. Ono što ne postoji, za većinu tih tvrtki, jest financijski prostor i organizacijsko povjerenje za posvećenost procesu čiji je povrat neizvjestan.

To je bitno za tržište talenata jer znači da je potražnja za vještinama usklađenima s EU istovremeno iskazana i potisnuta. Svaki prerađivač kaže da mu treba stručnost za implementaciju HACCP-a i sposobnost upravljanja ISO 22000. Većina još nije spremna platiti za to po cijeni koju tržište traži. Rezultat je tržište na kojem kandidati koji posjeduju te kvalifikacije poznaju svoju vrijednost oskudnosti, znaju da tvrtke koje iskazuju potražnju često još nisu spremne za nju platiti te racionalno zaključuju da iste kvalifikacije donose bolji povrat u Banjoj Luci, Sarajevu ili preko hrvatske granice.

Putanja za kraj 2026. pokazuje da će približno 20% prerađivača postići EU izvoznu certifikaciju, u odnosu na sadašnjih 12%. To poboljšanje je značajno. No znači i da 80% ostaje orijentirano na domaće tržište BiH i regionalna tržišta Srbije i Crne Gore, gdje su zahtjevi za certifikacijom manje strogi, a premija na specijalizirane talente proporcionalno niža. Dvobrzinsko tržište koje ovo stvara nije privremeno. Ono se produbljuje.

Tvrtke koje ulažu u certifikaciju i izvršne talente potrebne za njezinu provedbu odvojit će se od konkurenata. Jaz između certificiranih izvoznika i prerađivača usmjerenih samo na domaće tržište širit će se u prihodima, maržama i sposobnosti privlačenja i zadržavanja kvalificiranog osoblja. Pitanje talenata i pitanje poslovne strategije jedno su te isto.

Infrastrukturni nedostaci koji pojačavaju problem talenata

Kapacitet hladnjača u općini Doboj iznosi 1.200 tona. Tijekom vršne žetve u rujnu i listopadu to stvara manjak od približno 35%, prisiljavajući lokalne trgovce da se oslanjaju na hlađeni transport do Banje Luke ili Sarajeva. Tri nove prijave za objekte hladnog skladištenja dobile su odobrenje za oslobođenje od poreza na imovinu u Q4 2024. Kada ti objekti postanu operativni, stvorit će nova radna mjesta za koja tržište trenutno ne proizvodi kandidate.

Nepostojanje namjenske industrijske zone za prehrambenu preradu u Doboju prisiljava tvrtke da posluju s raspršenih lokacija. Izvješće o tranziciji Europske banke za obnovu i razvoj za 2024. procijenilo je da ta fragmentacija dodaje 12 do 15% na logističke troškove u usporedbi s klasteriranim konkurentima u Banjoj Luci. No penalizacija ne završava na logistici. Raspršene operacije otežavaju izgradnju profesionalnih mreža i industrijske kulture koje pomažu zadržati tehničke talente. Rashladni tehničar koji radi u izoliranom pogonu na obodu Doboja nema zajednicu kolega, nema vidljiv put napredovanja u karijeri i nema razloga ostati kada se pojavi bolje plaćena prilika.

Fragmentacija zemljišta pogoršava problem na strani opskrbe. Prosječna veličina gospodarstva u gravitacijskom području Doboja iznosi 3,2 hektara. To onemogućuje dosljedan obujam i kvalitetu opskrbe koje industrijska prerada zahtijeva. Dobojski trgovci već nabavljaju 30 do 40% sirovina sa srpskih farmi preko granice. Upravljanje ovim prekograničnim opskrbnim lancem zahtijeva stručnost u trgovini robom, poznavanje tržišta terminskih ugovora i vještine izvozne dokumentacije. To su upravo sposobnosti koje je najteže lokalno regrutirati.

Troškovi energije stvaraju dodatni pritisak. Industrijske cijene električne energije porasle su 18% u 2024., stežući marže operaterima hlađene logistike koji kompenziraju manjak hladnog skladištenja u Doboju. Pritisak na obrtni kapital koji ovo stvara otežava tvrtkama istovremeno ulaganje u infrastrukturu i u talente. Dva ograničenja međusobno se pojačavaju.

Zašto konvencionalne metode pretrage ne uspijevaju na ovom tržištu

Omjeri pasivnih kandidata u sektoru agrobiznisa Doboja objašnjavaju zašto oglasi za posao dosljedno ne dopiru do kandidata koji su najvažniji. Od 70 do 75% kvalificiranih voditelja proizvodnje i direktora pogona trenutno je zaposleno i ne prijavljuje se na oglašena radna mjesta. Prelaze putem mrežnih preporuka ili izravnih headhunting pristupa tvrtki koje znaju identificirati talente nevidljive konvencionalnoj pretrazi. Specijalisti za sigurnost hrane i kontrolu kvalitete imaju prosječnu duljinu radnog staža od 6,2 godine i minimalnu aktivnost prijavljivanja. Stariji trgovci poljoprivrednim proizvodima i kupci roba najpasivniji su od svih — mijenjaju poziciju samo zbog suvlasničkog udjela ili povećanja plaće većeg od 40%.

Na tržištu ovako malom i ovako specijaliziranom, objavljivanje oglasa na portalu nije strategija pretrage. To je formalnost. Sedam ili osam pojedinaca u široj regiji koji uistinu odgovaraju zahtjevima za direktora kontrole kvalitete s iskustvom EU audita i sposobnošću upravljanja postupcima opoziva poznati su svojim trenutnim poslodavcima, kompenzirani u skladu s tim i ne čitaju oglase za posao.

Strukturno ograničenje pogoršava geografija Doboja. Relevantan bazen talenata proteže se preko entitetskih i nacionalnih granica do Banje Luke, Modriče, Brčko Distrikta i Slavonskog Broda. Pretraga koja ne seže preko tih granica djeluje unutar bazena talenata premalog da bi proizveo primjenjive kandidate. No prekogranična identifikacija kandidata zahtijeva tržišnu inteligenciju koju većina dobojskih MSP-ova ne posjeduje interno.

Mehaničari za poljoprivrednu opremu najoštrije ilustriraju tu dinamiku. Tvrtke u Doboju izvješćuju o gubitku kandidata zbog kontraponuda logističkih tvrtki u Brčko Distriktu koje nude fleksibilnost rada na daljinu za dijagnostičke uloge. Konkurencija za tehničke talente u ovom koridoru nije ograničena na sektor prehrambene prerade. Proteže se na logistiku, proizvodnju i transportne tvrtke koje crpe iz istog malog bazena.

Za tvrtke koje prepoznaju zašto konvencionalni pristupi izvršnom regrutiranju zakazuju na ograničenim tržištima, implikacija je jasna. Potrebna je drugačija metoda — ona koja mapira relevantne talente preko geografskih i sektorskih granica, identificira pasivne kandidate putem umjetne inteligencije umjesto oglašavanja i djeluje dovoljno brzo da predstavi uži izbor kandidata prije nego što najbolji prihvate konkurentske ponude.

Što rukovoditelji zaduženi za zapošljavanje u sektoru agrobiznisa Doboja moraju raditi drugačije

Tvrtke koje će pobijediti u natjecanju za talente u konsolidirajućem sektoru agrobiznisa Doboja dijele tri karakteristike. Djeluju brže od konkurenata. Traže šire od svoje općine. I razumiju da ponuda potrebna za pokretanje pasivnog, kvalificiranog kandidata uključuje više od kompenzacije.

Brzina je važna jer trajanje nepopunjenosti na ovom tržištu nije uzrokovano promišljanjem. Uzrok je oskudna ponuda. Prosječno vrijeme popunjavanja od 89 dana za tehničke uloge znači da mnoge pretrage traju znatno dulje. Na tržištu gdje su najbolji kandidati pasivni i konkurencija se proteže do Banje Luke, Sarajeva i Hrvatske, svaki tjedan odgode povećava vjerojatnost da najjači kandidat na užem popisu prihvati ponudu drugdje. KiTalentov model isporuke kandidata spremnih za intervju unutar 7 do 10 dana putem mapiranja talenata potpomognutog umjetnom inteligencijom adresira upravo ovu dinamiku: komprimira vremenski okvir pretrage na tržištima gdje je odgoda primarni uzrok neuspjeha.

Geografski doseg je važan jer kvalificirana populacija u samoj općini Doboj ne može popuniti uloge koje sektor zahtijeva. Headhunting pristup koji mapira kandidate u cijeloj relevantnoj geografiji, uključujući Republiku Srpsku, Federaciju, Brčko Distrikt i blisku dijasporu u Hrvatskoj i Srbiji, pristupa fundamentalno drugačijem bazenu kandidata nego lokalni oglas za posao. Godišnja stopa emigracije od 2,1% radno sposobnog stanovništva Doboja znači da se lokalni bazen svake godine smanjuje. Strategije pretrage koje to ne uzimaju u obzir rade s opadajućim nazivnikom.

Oblikovanje ponude je važno jer kandidate koje dobojske tvrtke trebaju ne motivira isključivo plaća. Oni procjenjuju putanju karijere, profesionalni razvoj, vjerodostojnost puta tvrtke prema EU certifikaciji i kvalitetu rukovodećeg tima kojem bi se pridružili. Kandidat trenutno zaposlen u Banjoj Luci u multinacionalnoj operaciji neće se preseliti u raspršeni, necertificirani dobojski SME zbog marginalnog povećanja plaće. Preselit će se za ulogu s istinskim strateškim opsegom, jasnim putem do pristupa EU tržištu i rukovodećim timom sposobnim ostvariti tu viziju.

Za organizacije koje se suočavaju s ovim izazovima u sektoru prehrambene prerade i agrobiznisa Doboja — gdje su kandidati koji su važni pasivni, geografski raspršeni i procjenjuju ponude koje daleko nadilaze plaću — obratite se našem timu za Executivno pretraživanje kako bismo razgovarali o tome kako ciljani pristup temeljen na tržišnoj inteligenciji može popuniti pozicije koje konvencionalne metode ne mogu.

KiTalentov rekord od 1.450+ izvršnih zapošljavanja, stopa zadržavanja od 96% u prvoj godini i model plaćanja po intervjuu koji eliminira rizik unaprijednog retainera izgrađen je upravo za ovakve uvjete: tržišta na kojima talenti postoje, ali nisu vidljivi, nisu aktivni i nisu dostupni putem oglašavanja. Metodologija primjenjuje istu strogost na potragu za direktorom kontrole kvalitete u Doboju kao i na potragu za CFO u Milanu. Tržište je drugačije. Disciplina je ista.

Često postavljana pitanja

Koja je prosječna plaća izvršnog rukovoditelja u prehrambenoj preradi u Doboju, Bosna i Hercegovina?

Pozicije generalnog direktora i operativnog direktora u SME-ovima agrobiznisa Doboja nose 3.500 do 5.500 BAM neto mjesečno (približno 1.790 do 2.815 €), s bonusima za učinak obično vezanim uz izvozne prihode. Viši voditelji proizvodnje zarađuju 1.800 do 2.400 BAM neto (920 do 1.225 €), a direktori sigurnosti hrane ili kontrole kvalitete zarađuju 2.800 do 4.000 BAM neto (1.430 do 2.045 €). Sve tehničke i rukovodeće pozicije nose premije od 50% ili više iznad općinskog prosjeka plaća od približno 1.200 BAM. Ove brojke odražavaju referentne vrijednosti Gospodarske komore Republike Srpske za 2024.

Zašto je teško zaposliti menadžere sigurnosti hrane u Doboju?

Poteškoća proizlazi iz strukturnog nesrazmjera vještina. Stopa nezaposlenosti od 19,8% u Doboju prikriva činjenicu da većini nezaposlenih kandidata nedostaje HACCP certifikacija, iskustvo u implementaciji ISO 22000 i dvojezična srpsko-engleska sposobnost koje su modernizirani prehrambeni prerađivači potrebuju. Kvalificirani kandidati obično su već zaposleni i pasivni, s prosječnim radnim stažem od 6,2 godine. Oni koji posjeduju certifikacije usklađene s EU često se sele u Banju Luku, Sarajevo ili preko hrvatske granice, gdje su plaće 20 do 50% veće. Rezultat je trajni jaz između potražnje i raspoložive kvalificirane ponude.

Kako regulativa EU o sigurnosti hrane utječe na zapošljavanje u sektoru agrobiznisa Bosne?

Zakon o sigurnosti hrane BiH, usklađen s EU uredbama 178/2002 i 852/2004, zahtijeva nadogradnju pogona i dokumentacijske sustave čija cijena iznosi od 45.000 do 80.000 € po SME-u. To ubrzava konsolidaciju sektora, s projekcijom zatvaranja 10 do 15% mikropoduzeća do kraja 2026. Tvrtke koje preživljavaju i rastu suočavaju se s pojačanom potražnjom za stručnjacima koji mogu implementirati sustave kvalitete usklađene s EU, upravljati HACCP auditima i voditi procese izvozne certifikacije. Regulatorna promjena istovremeno smanjuje broj poslodavaca i povećava tehničke zahtjeve svake preostale pozicije.

Koje metode Executive Searcha funkcioniraju na malim, specijaliziranim tržištima agrobiznisa poput Doboja?

Konvencionalno oglašavanje radnih mjesta doseže samo bazen aktivnih kandidata, koji u sektoru prehrambene prerade Doboja predstavlja otprilike 25 do 30% kvalificiranih stručnjaka. Preostalih 70 do 75% čine pasivni kandidati do kojih se dolazi izravnim pristupima i mrežnim preporukama. Učinkovita pretraga na ovom tržištu zahtijeva mapiranje talenata preko geografskih i sektorskih granica, uključujući Banju Luku, Brčko Distrikt i prigranične hrvatske općine. KiTalentova metodologija izravne pretrage pojačane AI-jem identificira te pasivne kandidate i isporučuje uži izbor kandidata spremnih za intervju unutar 7 do 10 dana, čime se značajno skraćuje prosječno trajanje nepopunjenosti od 89 dana koje tehničke pozicije u Doboju trenutno bilježe.

**Tko su glavni konkurenti za talente u agrobiznisu u regiji Doboja?Doboj se za talente u prehrambenoj preradi natječe s Banjom Lukom (koja nudi premije od 20 do 30% na plaće i multinacionalne karijerne putove), Sarajevom (koje nudi premije od 40 do 50% za dvojezične uloge u opskrbnom lancu) i Slavonskim Brodom u Hrvatskoj (koji nudi plaće usklađene s EU standardima, približno dvostruko veće od razina u Doboju, uz Schengen mobilnost). Hrvatska granica najrazornija je konkurentska sila jer predstavlja trajnu razliku u plaćama koju dobojski poslodavci ne mogu nadmašiti samo kompenzacijom. Učinkovite strategije zadržavanja na ovom tržištu zahtijevaju nemonetarne elemente ponude, uključujući opseg karijere, ulaganje u certifikacije i kvalitetu vodstva.

Kako IPARD program utječe na sektor prehrambene prerade u Doboju?

EU IPARD program alocirao je 3,2 milijuna € za nadogradnju agrobiznisa Dobojskog okruga u programskom razdoblju 2024. do 2027., ciljajući ulaganja u hladni lanac i podršku HACCP certifikaciji sa sufinanciranjem koje pokriva 50 do 70% troškova. Unatoč tome, samo 12% anketiranih prerađivača pokrenulo je proces certifikacije do kraja 2024., što upućuje na to da ograničenja obrtnog kapitala i averzija prema riziku ostaju prepreke uz tehničke zahtjeve. Očekuje se da će program pomoći približno 20% dobojskih prehrambenih prerađivača postići EU izvoznu certifikaciju do kraja 2026., stvarajući odgovarajuću potražnju za stručnjacima s ekspertizom u EU regulativi i upravljanju kvalitetom.