Riječki naftni klaster odmah treba stručnjake, no ponuda talenata se smanjuje: paradoks koji čelnici zapošljavanja ne mogu ignorirati

Jedini potpuno integrirani lanac naftne logistike u Hrvatskoj proteže se uskim pojasom jadranske obale između luke Rijeka i brda iznad Kostrene. INA-ina rafinerija Urinj, JANAF-ov terminal za sirovu naftu u Omišlju, 1,2 milijuna kubičnih metara međusobno povezanih skladišta tekućih tereta te mreža usluga pomorskog opskrbljivanja brodova gorivom zajedno čine energetski klaster koji prerađuje većinu hrvatskog uvoza sirove nafte i značajan udio regionalne distribucije goriva. U 2024. godini JANAF je kroz Omišalj prevezao 8,3 milijuna tona sirove nafte. Luka Rijeka pretovarila je 1,9 milijuna tona tekućeg goriva. Sama rafinerija radila je na otprilike 78% iskorištenosti kapaciteta, ograničena manje potražnjom, a više ciklusima održavanja i ekonomikom goriva s visokim udjelom sumpora u svijetu nakon IMO 2020.

Klaster snažno ulaže. INA je namijenila približno 500 milijuna eura za modernizaciju rafinerije do 2040. Druga faza Projekta nadogradnje ostataka osmišljena je za povećanje prinosa srednjih destilata za 15%. U tijeku su studije izvedivosti za ko-preradu do 20% obnovljivih sirovina. JANAF procjenjuje spremnost za hvatanje ugljika u Omišlju. Luka Rijeka planira operativno opskrbljivanje brodova LNG-om do Q4 2026. Svaka od ovih inicijativa zahtijeva tehničke talente koji prije pet godina nisu postojali na riječkom tržištu rada – a ni danas ih nema u dovoljnom broju.

Ipak, upravo investicije namijenjene osiguranju budućnosti klastera skraćuju karijernu perspektivu koja bi privukla sljedeću generaciju stručnjaka. U nastavku slijedi dubinska analiza zašto se riječki nafta i energija suočava s izazovom zapošljavanja koji sam novac ne može riješiti, gdje su stvarna ograničenja i što organizacije koje se natječu za ove talente moraju učiniti drugačije prije nego što se demografski prozor potpuno zatvori.

Arhitektura klastera: zašto je Rijeka nezamjenjiva i izložena

Rafinerija Urinj, terminal Omišalj i operacije tekućih tereta luke Rijeka ne postoje samo jedni pokraj drugih – oni čine jedinstven operativni lanac. Sirova nafta stiže u Omišalj tankerima, kreće se kroz 12-inčni naftovod Adria do Urinja na preradu, a izlazi kao rafinirani proizvod cestom i željeznicom ili kao brodsko gorivo putem flote za opskrbu brodova u luci. Uklonite bilo koju kariku i lanac se prekida.

Ova integracija predstavlja stratešku vrijednost Rijeke. Ujedno je i njezina ranjivost.

Naftovod Adria i ovisnost o jednoj točki

JANAF-ov naftovod Adria, koji povezuje Omišalj s Urinjem, star je više od 40 godina. Svaki prekid na ovoj liniji odsijeca opskrbu sirovom naftom primarne hrvatske rafinerije. Ograničenje gaza od 20 metara na terminalu Omišalj onemogućuje pristajanje vrlo velikih tankera za sirovu naftu (VLCC), čime se održava troškovna neučinkovitost s kojom se sjevernoeuropske rafinerije s dubljim pristupom moru ne suočavaju. To nisu problemi koje rješavaju novi zaposlenici – to je strukturni kontekst u kojem se donosi svaka odluka o zapošljavanju unutar ovog klastera. Iskusni procesni inženjer koji razmatra prelazak u Urinj ne procjenjuje samo kompenzacijski paket. On procjenjuje dugoročnu održivost postrojenja vezanog uz stariju infrastrukturu.

Opseg zapošljavanja i sloj podugovaratelja

INA izravno zapošljava oko 850 osoba u Urinju, uz dodatnih 400 ugovorenih stručnjaka za održavanje i logistiku koji rotiraju na lokaciji. JANAF-ov terminal i spremišni park u Omišlju zapošljavaju oko 320 ljudi, operativno podijeljenih između Rijeke i Zagreba. Luka Rijeka izravno zapošljava 180 osoba u operacijama tekućih rasutih tereta. Tehbunker i Brodokomerc Bunkering zajedno angažiraju 90 do 110 zaposlenika u ispitivanju kvalitete goriva, operacijama s barkama i koordinaciji usklađenosti s IMO 2020. Osim ovih ključnih poslodavaca, 45 do 50 specijaliziranih logističkih tvrtki, inspekcijskih agencija poput SGS-a i Inspectoratea te podugovaratelja za održavanje, uključujući Qualitas i Dalekovod, ovise o aktivnostima rafinerije i terminala duž koridora Rijeka–Zagreb.

Ukupna radna snaga klastera mala je prema europskim standardima rafineriranja. Upravo ta mala veličina čini svako upražnjeno radno mjesto na višoj razini toliko štetnim.

Paradoks tranzicije: investicije koje odbijaju talente koji su im potrebni

Ovo je izvorna sinteza u srži ovog članka – dinamika koja Rijeku odvaja od svakog drugog europskog tržišta talenata u rafinerijama srednje složenosti.

INA-in program modernizacije pretpostavlja 15-godišnji operativni horizont do 2040. MOL Group klasificira Urinj kao postrojenje „srednje složenosti, visoke fleksibilnosti" u svojoj dokumentaciji Strategije 2030+. Obveza od 500 milijuna eura predstavlja stvarni kapital koji proizvodi stvarnu infrastrukturu. Projekt nadogradnje ostataka, retroaktivne preinake za odsumporavanje, modifikacije jedinica za vodik radi ko-prerade bio-sirovina – ništa od toga nije spekulativno. Ili su u izgradnji ili u naprednoj fazi studije izvedivosti.

Ipak, EU-ov paket Fit for 55 cilja smanjenje emisija u prometu od 55% do 2030. Prema pregledu energetske politike Hrvatske Međunarodne agencije za energiju, pad potražnje za gorivima za cestovni promet mogao bi se ubrzati brže od amortizacijskog rasporeda rafinerije. INA-ina vlastita putanja prema nultim emisijama usmjerena je na 2050. Eksplicitni planovi tranzicije u bio-rafineriju signaliziraju da je budućnost postrojenja kao prerađivačkog čvorišta za obnovljive sirovine, a ne kao konvencionalne rafinerije sirove nafte.

Dvadesetosmogodišnji diplomirani kemijski inženjer sa Sveučilišta u Rijeci vidi oba signala istovremeno. Klaster hitno treba stručnjake za hidrokrekiranje i jedinice za vodik u 2026. No isti taj diplomirani inženjer može izračunati da je karijerni plafon za konvencionalno rafineriranje nafte niži i bliži nego što je bio prije desetljeća. Racionalan odgovor jest specijalizirati se za sustave obnovljive energije, kemiju baterija ili procesnu automatizaciju za bio-rafinerije. Stručnjaci koji su Rijeci najpotrebniji u 2026. upravo su oni čija karijerna logika ukazuje u smjeru suprotnom od trenutačnih operacija Rijeke.

Ovo nije problem kompenzacije. Ovo je problem karijernog horizonta.

Neposredna potražnja za stručnjacima za hidrokrekiranje i vodikove jedinice dostiže vrhunac u 2025. i 2026. Kanal talenata za upravo te specijalizacije sužava se jer sljedeća generacija percipira dugoročnu zastarjelost. Investicija koja modernizira rafineriju ujedno reklamira njezinu konačnu transformaciju u nešto posve drugačije. Potražnja za zapošljavanjem porasla je 34% u odnosu na prethodnu godinu u 2024. Diplomirani kemijski inženjeri sa Sveučilišta u Rijeci brojem su 30 do 35 godišnje. Ti brojevi ne mogu koegzistirati bez strukturne intervencije.

Gdje nestašice najviše bole

Kritična potražnja u riječkom energetskom klasteru koncentrira se u tri kategorije, svaka s posebnim izazovima pronalaženja kandidata.

Hidrokrekiranje i procesno inženjerstvo

Najizraženija nestašica nalazi se na razini viših procesnih inženjera – konkretno stručnjaka s dubokim znanjem u hidrokrekingu, katalitičkom reformingu ili odgođenom koksiranju. Prema podacima iz Analize nedostatka vještina Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za 2024., INA-ino postrojenje Urinj imalo je upražnjeno radno mjesto voditelja jedinice za hidrokrekiranje 11 mjeseci između ožujka 2024. i veljače 2025. Radno mjesto je naposljetku popunjeno putem međunarodnog traženja rukovoditelja nakon što regionalna mreža MOL Grupe nije uspjela pronaći odgovarajućeg kandidata.

Ovo je tržište s 85 do 90% pasivnih kandidata. Kvalificirani stručnjaci s 15 i više godina iskustva u ovim jedinicama zadržavaju prosječni staž od 9,4 godine. Oni se ne pojavljuju na oglasnicima za posao. Omjer prijavljenih i zaposlenih za specijalizirane uloge iznosi manje od 2:1, u usporedbi s tržišnim prosjekom od 15:1. Konvencionalni pristup objavljivanja natječaja i čekanja prijava ne doseže gotovo nikoga iz relevantnog bazena kandidata. Za organizacije koje se oslanjaju na tradicionalne metode zapošljavanja za popunjavanje viših tehničkih pozicija (https://kitalent.com/article-hidden-80-passive-talent), ovo tržište daje stopu pogotka blisku nuli.

HSE i usklađenost sa zaštitom okoliša

EU ETS faza IV, BAT zaključci Direktive o industrijskim emisijama i hrvatska nacionalna implementacija Uredbe o infrastrukturi za alternativna goriva stvorili su regulatorni teret koji zahtijeva posvećeno specijalizirano vodstvo. INA je 2024. namijenila 12 milijuna eura samo za retroaktivnu ugradnju odsumporavanja dimnih plinova i nadogradnju postrojenja za obradu otpadnih voda. Verificirane emisije rafinerije od približno 1,8 milijuna tona CO2 ekvivalenta u 2023., praćene putem EEA portala za podatke o emisijama u sustavu EU ETS (https://www.eea.europa.eu/en/topics/in-depth/industry), zahtijevaju kontinuiranu kupnju emisijskih dozvola. Uz cijenu od 60 do 80 eura po toni, to predstavlja izloženost troškovima usklađenosti od 110 do 140 milijuna eura godišnje.

Upravljanje tom izloženošću zahtijeva HSE voditelje koji razumiju i tehničke i financijske dimenzije izdavanja dozvola u sustavu EU ETS. Ti su stručnjaci rijetki na svim europskim tržištima rafineriranja, ne samo u Hrvatskoj.

Logistika pomorskih goriva

Ograničenja sadržaja sumpora prema IMO 2020 preoblikovala su lance opskrbe pomorskim gorivom na globalnoj razini. U Rijeci je to stvorilo potražnju za koordinatorima logistike certificiranima za rukovanje gorivima s niskim sadržajem sumpora i novim alternativnim gorivima. Prema Istraživanju kompenzacija u pomorskom sektoru Hrvatske gospodarske komore za 2024., jedan dokumentirani slučaj iz 2024. uključivao je Tehbunker koji je osigurao kandidata iz odjela tekućih rasutih tereta luke Ploče uz premiju na plaću od 28% i zajamčene 13. i 14. plaću. Taj kandidat već je bio prihvatio konkurentsku ponudu grčke tvrtke za opskrbu brodova gorivom koja djeluje na Jadranu. Segment nadzornika kvalitete pomorskih goriva funkcionira s udjelom pasivnih kandidata od 75%, pri čemu se zapošljavanje odvija gotovo isključivo putem specijaliziranog lova na glave u sektoru pomorske energetike, a ne putem korporativnih portala za karijere.

Planirani kapacitet opskrbe brodova LNG-om u luci Rijeka do Q4 2026. dodatno će pojačati ovu nestašicu. Procjenjuje se da će 150 do 200 specijaliziranih rukovalaca gorivom, trenutno usmjerenih na naftne proizvode, trebati prekvalifikaciju za logistiku dvogorivih sustava. Uloge potrebne za vođenje te prekvalifikacije još ne postoje u dovoljnom broju unutar jadranskog bazena talenata.

Kompenzacije: bliže paritetu, ali još uvijek ne presudne

Kompenzacije za više tehničke pozicije u Urinju značajno su se poboljšale tijekom proteklih nekoliko godina. Voditelji procesnog inženjerstva na seniorskoj razini ostvaruju osnovnu kompenzaciju od 68.000 do 85.000 eura godišnje, uz bonuse na temelju učinka od 15 do 25% i ograničene dioničke jedinice s dospijevanošću tijekom tri godine. Ukupna novčana kompenzacija 35 do 45% je iznad prosjeka hrvatskog proizvodnog sektora.

Na direktorskoj razini slika se mijenja. Direktori rafinerijskih operacija ostvaruju ukupne kompenzacijske pakete od 190.000 do 260.000 eura, uključujući osnovnu plaću, kratkoročne poticaje i dugoročno vlasničko sudjelovanje u dionicama MOL Grupe. To predstavlja premiju od 60% u odnosu na ekvivalentne direktorske pozicije u proizvodnji u Zagrebu, ali ostaje 25 do 30% ispod referentnih vrijednosti mađarskog i austrijskog sektora rafineriranja. Razlika je značajna. Direktor rafinerijskih operacija koji razmatra Rijeku u usporedbi s usporedivom ulogom u OMV-u u Beču ili Slovnaftu u Bratislavi suočen je s diskontom na kompenzaciju od 30 do 50% prije uračunavanja razlika u troškovima života.

Kompenzacije u Urinju konvergirale su na 80 do 90% razina u Zagrebu i 65 do 70% razina u Budimpešti. Ti su omjeri poboljšani s 60%, odnosno 45% u 2018. Sužavanje je stvarno.

No ono nije promijenilo ponašanje.

Agregacije izlaznih intervjua i podaci o kretanjima talenata s LinkedIna ukazuju na to da odljev viših inženjera prema austrijskim i njemačkim rafinerijama traje stopama usporedivima s razdobljem 2018.–2020. Sužavanje platnog jaza nije usporilo stopu odlaska. To je najjasniji dokaz da nemonetarni čimbenici dominiraju odlukama o preseljenju najiskusnijih stručnjaka na ovom tržištu: pristup međunarodnim projektnim portfeljima, mogućnosti zapošljavanja supružnika u većim metropolitanskim područjima i radno okruženje na engleskom jeziku. Usporedna analiza plaća za pozicije u energetskom sektoru potvrđuje da kompenzacija u Rijeci više nije primarna prepreka. Prepreka je ono što Rijeka ne može ponuditi izvan samog platnog paketa.

Za čelnike zapošljavanja implikacija je neugodna. Daljnje povećanje kompenzacija samo po sebi neće preokrenuti tok talenata. Ponuda mora istovremeno adresirati karijernu putanju, obiteljska razmatranja i međunarodnu izloženost. Organizacije koje ovo tretiraju kao problem kompenzacije nastavit će gubiti pretrage od onih koje to tretiraju kao problem cjelokupne ponude vrijednosti.

Demografska litica iza tranzicije

Približno 35% tehničke radne snage INA-e u Urinju, koja obuhvaća procesne operatere i obrtničko osoblje za održavanje, starije je od 55 godina. Koncentrirani rizik umirovljenja javlja se između 2026. i 2030. Tehnički fakultet Sveučilišta u Rijeci godišnje proizvede 30 do 35 diplomiranih kemijskih inženjera. Čak i kada bi svaki diplomirani inženjer ušao u sektor rafineriranja nafte, brojevi ne bi pokrili umirovljenja, a kamoli popunili 120 do 150 novih tehničkih pozicija koje će klaster trebati do kraja 2026. za rukovanje bio-sirovinama, računovodstvo ugljika i logistiku dvogoriva.

Aritmetika je brutalna. Fakultet proizvodi otprilike 30 diplomanata. Klaster će izgubiti procijenjenih 80 do 100 iskusnih tehničkih djelatnika odlaskom u mirovinu do 2028., dok istovremeno treba 120 do 150 novih stručnjaka u područjima u kojima ti umirovljenici nikada nisu radili. Deficit premašuje 150 pozicija koje se ne mogu popuniti lokalno, čak ni pod najoptimističnijim pretpostavkama.

Tradicionalna automatizacija rafinerijskog procesa smanjit će broj zaposlenih na destilacijskim jedinicama za procijenjenih 8 do 10%. Taj je pomak zanemariv u odnosu na kombinirani teret umirovljenja i novih tehnoloških uloga. Trošak neuspjeha u popunjavanju ovih pozicija nije apstraktan. Rafinerija koja radi bez voditelja jedinice za hidrokrekiranje 11 mjeseci jest rafinerija koja 11 mjeseci donosi suboptimalne odluke o prinosu. Uz protok Urinja, čak i jedan postotni bod gubitka prinosa pretvara se u milijune izgubljene marže.

Tri tržišta koja odvlače talente iz Rijeke

Rijeka se ne natječe s generičkim „tržištem". Natječe se s tri specifične destinacije, od kojih svaka privlači drugačiji segment njezine radne snage.

Budimpešta privlači hrvatske inženjere na višim pozicijama putem programa interne mobilnosti MOL Grupe, nudeći premije na kompenzaciju od 30 do 40% i korporativno okruženje na engleskom jeziku. Taj je kanal formalan i postojan. Odjel za razvoj ljudskog kapitala MOL Grupe, kako je dokumentirano u Integriranom godišnjem izvješću za 2023., aktivno regrutira iz tehničkog kadra INA-ine Rijeke za projektne uloge u Budimpešti. Kada je matična tvrtka ujedno i primarni konkurent za talente, izazov zapošljavanja postaje jedinstveno težak.

Zagreb privlači stručnjake sredine karijere koji traže prijelaz sa smjenskog rada na korporativni inženjering ili komercijalne uloge. INA-ino sjedište i JANAF-ovi administrativni centri djeluju kao magneti. Zagreb nudi usporedive plaće na 90 do 95% riječkih rafinerijskih premija, u kombinaciji sa superiornim mogućnostima za karijere obaju supružnika i pristupom međunarodnim školama. Prema Eurostatovim podacima o regionalnoj mobilnosti radne snage, ovaj tok je postojan, ali ne dramatičan – no dosljedno odvlači stručnjake s 8 do 12 godina iskustva, točno u trenutku kada njihovo operativno znanje postaje najvrjednije.

Beč i Bratislava predstavljaju premijsku razinu. Za procesne inženjere s certificiranjem priznatim u cijeloj EU, austrijske i slovačke rafinerije nude plaće 50 do 70% više od riječkih ekvivalenata, uz strukturirane ekspatrijatske pakete. Prema Izvješću o ljudskim resursima OMV-a za 2023., ti paketi uključuju potporu za preseljenje, jezičnu izobrazbu i pomoć pri zapošljavanju supružnika. Rijeka ne može parirati tim uvjetima na usporedivoj osnovi.

Konkurentski pritisak je jednosmjeran. Talenti teku iz Rijeke prema sva tri tržišta. Vrlo malo teče u suprotnom smjeru bez aktivnih, ciljanih napora pretraživanja koji identificiraju i angažiraju kandidate tamo gdje se nalaze, umjesto da čekaju da se sami pojave.

Što ovo znači za čelnike zapošljavanja u 2026.

Riječki naftni klaster u 2026. tržište je na kojem su najvažniji kandidati najmanje vidljivi i najmanje skloni preseljenju bez uvjerljive, višedimenzionalne ponude. Oglašavanje radnih mjesta na ovom tržištu doseže manje od 15% relevantnih kandidata za više tehničke pozicije. Interne mreže preporuka unutar MOL Grupe, premda vrijedne, ujedno su i mehanizam putem kojeg Budimpešta odvlači talente. Konvencionalni pristup Executive Searcha – koji pretpostavlja dovoljno velik bazen pasivnih kandidata da će širok pristup iznjedriti nekoliko kvalificiranih opcija – ne funkcionira kada ukupna adresabilna populacija za specifičnu vrstu uloge na jadranskom tržištu rafineriranja broji tek nekoliko desetaka.

Organizacije koje su popunile kritične pozicije u ovom klasteru tijekom posljednjih 18 mjeseci dijele zajednički obrazac. Djelovale su brzo, definirale ponudu prije početka pretrage i koristile metode izravne identifikacije kojima su dosegnule pasivne stručnjakekoji nisu razmatrali promjenu. Jedanaestomjesečno nepopunjeno radno mjesto voditelja jedinice za hidrokrekiranje u INA-i naposljetku je riješeno putem međunarodnog Executive Searcha, a ne putem oglašavanja ili interne mobilnosti. Taj je vremenski okvir poučan – predstavlja trošak pokušavanja konvencionalnih metoda kao prvog koraka.

Za voditelje zapošljavanja odgovorne za popunjavanje pozicija tehničkog vodstva u hrvatskom energetskom sektoru, prozor se sužava. Demografska litica nije problem 2030. godine – ona proizvodi praznine već sada. Tranzicija na bio-sirovine i izgradnja kapaciteta za opskrbu brodova LNG-om stvaraju nove kategorije uloga brže nego što ih lokalno tržište može opskrbiti. A poboljšanja kompenzacija tijekom proteklih šest godina, premda značajna, nisu promijenila smjer toka talenata prema Budimpešti, Beču i Zagrebu.

KiTalent surađuje s energetskim i industrijskim organizacijama koje se suočavaju upravo s ovom kombinacijom ograničenja: malim bazenima kandidata, visokim udjelom pasivnih kandidata i ponudama koje se moraju natjecati prekogranično. Uz proizvodnja, model naplate po ostvarenom intervjuu koji uklanja rizik predujma retainera te stopu zadržavanja od 96% u prvoj godini za plasirane kandidate, KiTalent isporučuje kandidate spremne za intervju unutar 7 do 10 dana. Na tržištu na kojem je jedanaestomjesečno nepopunjeno radno mjesto dokumentirana stvarnost, ta razlika u brzini nije inkrementalna – to je razlika između popunjavanja pozicije i gubitka sljedećeg umirovljeničkog ciklusa bez zamjene.

Za organizacije koje se natječu za vodstvo u hidrokrekingu, HSE usklađenosti ili logistici pomorskih goriva u jadranskom energetskom koridoru, započnite razgovor s našim timom za izvršno zapošljavanje o tome kako pristupamo tržištima na kojima je konvencionalno pronalaženje kandidata već zakazalo.

Često postavljana pitanja

Koje su pozicije najteže za popuniti u riječkom klasteru rafineriranja nafte?

Viši procesni inženjeri sa stručnošću u hidrokrekingu i katalitičkom reformingu predstavljaju najizraženiju nestašicu. Te pozicije funkcioniraju na tržištu s 85 do 90% pasivnih kandidata, pri čemu kvalificirani stručnjaci prosječno zadržavaju staž od 9,4 godine i rijetko se pojavljuju na oglasnicima za posao. HSE voditelji s iskustvom u EU ETS fazi IV i izdavanju dozvola prema Direktivi o industrijskim emisijama druga su najteža kategorija, a slijede ih koordinatori logistike pomorskih goriva certificirani za usklađenost s niskim sadržajem sumpora prema IMO 2020. Klaster treba popuniti 120 do 150 novih tehničkih pozicija do kraja 2026., dok istovremeno gubi iskusno osoblje odlaskom u mirovinu.

Kako se naknade rafinerijskih inženjera u Rijeci uspoređuju s drugim europskim tržištima?

Voditelji procesnog inženjerstva u INA-inom postrojenju Urinj ostvaruju osnovnu plaću od 68.000 do 85.000 eura uz bonuse na temelju učinka od 15 do 25%. Ukupna naknada na direktorskoj razini doseže 190.000 do 260.000 eura uključujući vlasničko sudjelovanje. Ti su iznosi 35 do 45% iznad prosjeka hrvatskog proizvodnog sektora, ali ostaju 25 do 30% ispod mađarskih i austrijskih referentnih vrijednosti u sektoru rafineriranja. Naknade su konvergirale s 45% razina u Budimpešti u 2018. na otprilike 65 do 70% danas, premda to poboljšanje nije mjerljivo usporilo odljev talenata prema Beču, Bratislavi ili Budimpešti.

Zašto Rijeka gubi seniorske inženjere unatoč poboljšanju plaća?

Nemonetarni čimbenici dominiraju odlukama o preseljenju iskusnih stručnjaka za rafineriranje. Pristup međunarodnim projektnim portfeljima, mogućnosti zapošljavanja supružnika, radno okruženje na engleskom jeziku i percipirana karijerna perspektiva konvencionalnog rafineriranja nafte – sve to nadmašuje sužavanje platnih razlika. Podaci iz izlaznih intervjua ukazuju na to da odljev prema austrijskim i njemačkim rafinerijama traje stopama iz razdoblja 2018.–2020. unatoč šest godina poboljšanja kompenzacija. Organizacije koje zapošljavaju na ovom tržištu moraju uz plaću adresirati karijernu putanju i obiteljsku ponudu kako bi privukle i zadržale stručnjake koje metode izravnog headhuntinga mogu identificirati.com/hr/headhunting) mogu identificirati.

Kakav je demografski rizik s kojim se suočava riječka energetska radna snaga? i 2030. Približno 35% tehničke radne snage INA-e u Urinju starije je od 55 godina, s koncentriranim rizikom umirovljenja između 2026. Sveučilište u Rijeci godišnje proizvede samo 30 do 35 diplomiranih kemijskih inženjera, što nije dovoljno za pokrivanje umirovljenja uz istovremeno popunjavanje novih pozicija u rukovanju bio-sirovinama, računovodstvu ugljika i dvogorivu logistiku.

Klaster se suočava s deficitom od više od 150 pozicija koje lokalno tržište ne može popuniti, što zahtijeva međunarodnu pretragu i prekogranične strategije privlačenja talenata.Specijalizirane rafinerijske i pomorske gorivne pozicije u hrvatskom energetskom sektoru zahtijevaju izravnu identifikaciju pasivnih kandidata, a ne oglašavanje radnih mjesta. Manje od 15% kvalificiranih stručnjaka za više tehničke pozicije vidljivo je na javnim platformama. KiTalent koristi AI i tehnologija za identifikaciju kvalificiranih stručnjaka na europskim tržištima.