Riječka brodogradilišta imaju novu opremu, ali nemaju tko njome upravljati: Kriza radne snage iza hrvatske pomorske obnove

Dva velika riječka brodogradilišta primila su između 2022. i 2025. godine približno 45 milijuna eura infrastrukturnih ulaganja. Novi plutajući dokovi, CNC linije za rezanje i modernizirane proizvodne hale danas se nalaze unutar kompleksa koji radi na otprilike 35 do 40 posto svog proizvodnog kapaciteta iz 2008. godine. Oprema je stigla. Radna snaga nije.

Ovo nije priča o industriji u padu koja se bori privući pozornost. Ovo je priča o industriji koja je osigurala kapitalna ulaganja, dovršila restrukturiranje prema zahtjevima EU-a i pozicionirala se za autentičan novi početak u izradi komponenti za pučinsku energiju vjetra i preinakama brodova — da bi potom otkrila kako inženjeri srednjeg menadžmenta i certificirani zavarivači potrebni za provedbu te strategije odlaze u Trst, Kiel i Hamburg brže nego što ih je moguće zamijeniti. proizvodnja ne smanjuju se zato što je posla nestalo. Smanjuju se zato što se jaz u kompenzacijama s okolnim tržištima produbio upravo na onoj razini iskustva na kojoj se nalaze najkritičnija radna mjesta.

U nastavku slijedi strukturirana analiza sila koje preoblikuju riječki pomorski sektor, poslodavaca koji pokreću te promjene, specifičnih uloga u kojima je zapošljavanje zastalo te onoga što organizacije koje djeluju na ovom tržištu trebaju razumjeti prije nego se obvežu na sljedeću potragu. Jaz između onoga što riječka brodogradilišta mogu izgraditi i onoga što mogu popuniti kadrovima ključna je napetost ovog tržišta u 2026. godini.

Brodogradilišni kompleks koji radi na djeliću svog kapaciteta

Da bismo razumjeli trenutnu krizu zapošljavanja u Rijeci, korisno je razumjeti kako riječki pomorski sektor danas zapravo izgleda. Ovo nije industrijska sila s 2.400 radnika iz 2014. godine. Brodogradilište 3. Maj, simbolično uporište hrvatske brodogradnje, zapošljava otprilike 850 do 900 radnika. U 2024. godini nije isporučilo niti jedan novi komercijalni brod preko 5.000 GT. Njegova primarna funkcija preusmjerena je na popravke brodova, preinake i modularnu izradu komponenti za pučinske energetske konstrukcije.

Viktor Lenac, specijalizirano remontno brodogradilište, posluje stabilnije. S 438 izravno zaposlenih i potpuno popunjenim rasporedom suhog doka do prve polovice 2026., predstavlja zdraviju polovicu riječke pomorske ekonomije. No „zdravije" je relativan pojam. Ukupni prihodi od popravaka i preinaka u oba brodogradilišta dosegli su približno 120 do 140 milijuna eura u 2024. godini, što čini 60 posto ukupnih prihoda od pomorskih popravaka u Hrvatskoj, prema sektorskoj analizi Hrvatske gospodarske komore.

Izgledi za 2026. godinu donose umjeren optimizam. Izrada temelja za pučinske vjetroelektrane — konkretno monopilota i prijelaznih komada za energetske projekte u Sjevernom moru — otvorila je novi prihodni tok za 3. Maj kao podugovarača većih europskih proizvođača. Razvojna agencija Grada Rijeke u svom pozicijskom dokumentu iz 2024. identificirala je ovo kao najperspektivniji smjer rasta za brodogradilište. No izrada monopilota zahtijeva zavarivače certificirane prema standardima koje ispunjava manje od trećine trenutne radne snage. Prilika postoji na papiru. Kadrovski je popuniti sasvim druga stvar.

Oba velika brodogradilišta dovršila su restrukturiranje u skladu sa zahtjevima EU-a do sredine 2023., nakon odobrenja europske državne potpore od strane Europske komisije u predmetu SA.61257. 3. Maj ostaje pod neizravnom državnom kontrolom putem Centra za restrukturiranje i prodaju, a pokušaji privatizacije su zastali zbog zabrinutosti kupaca oko naslijeđenih obveza. Viktor Lenac javno kotira na Zagrebačkoj burzi i posluje pod neovisnim upravljanjem. Faza restrukturiranja je završena. Ostaje teže pitanje: mogu li ova brodogradilišta privući i zadržati ljude potrebne da restrukturirane operacije budu produktivne.

Mreža dobavljača smanjila se za 40 posto

Brodogradilište ne posluje izolirano. Ovisi o mreži metaloprerađivačkih tvrtki, dobavljača pomorskih premaza, proizvođača ventila i dobavljača pomoćne opreme. U Rijeci se ta mreža izdubila.

Od 78 tvrtki do 47

Godine 2010. Rijeka je imala 78 registriranih tvrtki koje su brodogradilištima isporučivale obradu čelika, ventile i pomoćnu opremu. Do 2024. Taj se broj smanjio na 47, prema podacima Državnog zavoda za statistiku. Stečajevi Brodokompleta 2021. i Rijeka Metala 2020. Sami su eliminirali 300 specijaliziranih radnih mjesta. To nisu bili marginalni dobavljači. Bile su to tvrtke čiji su radnici imali certifikate i institucionalno znanje koje se ne može obnoviti zapošljavanjem diplomiranih studenata.

Riječki brodograđevni klaster, formalno osnovan 2017. za koordinaciju dobavljača malih i srednjih poduzeća, danas broji 14 tvrtki članica. U 2019. ih je bilo 23. Klasterovo vlastito statutarno izvješće za 2024. bez uljepšavanja dokumentira ovo smanjenje.

Što erozija dobavljačke mreže znači za zapošljavanje

Kada se mreža dobavljača suži, brodogradilište preuzima poslove koje je prethodno prepuštalo podugovaračima ili plaća premijske cijene za angažiranje izvođača iz drugih sredina. Oba ishoda povećavaju potražnju za kvalificiranim radnicima unutar brodogradilišta, istovremeno smanjujući lokalni bazen radne snage iz kojeg bi ti radnici dolazili. Zavarivač koji je izgubio posao u Brodokompletu 2021. nije nužno prešao preko ceste u 3. Maj. Prema podacima HZZ-a o emigraciji, značajan dio otpuštenih metalskih radnika napustio je regiju u potpunosti, mnogi prema njemačkim brodogradilištima koja nude četiri do pet puta veću neto kompenzaciju.

Upravo ova dinamika čini riječki talent izazov fundamentalno drugačijim od jednostavne neravnoteže ponude i potražnje. Ekosustav koji je nekoć obučavao, zapošljavao i reciklirao kvalificirane pomorske radnike kroz desetke tvrtki istanjio se do te mjere da svaki odlazak stvara prazninu koju preostala mreža ne može popuniti. Proaktivna strategija izgradnje talent pipeline-a na ovom tržištu više nije opcija — to je jedini način za održavanje operativnog kontinuiteta.

Specifična radna mjesta koja Rijeka ne može popuniti

Riječki brodograđevni sektor objavio je 340 slobodnih radnih mjesta između siječnja i studenoga 2024. Ta brojka predstavlja porast od 22 posto u odnosu na 2023., ali ostaje 40 posto ispod razina iz 2018. Stopa nepopunjenih radnih mjesta za kvalificirane zanate iznosi 11,3 posto, gotovo tri puta više od stope od 4,1 posto u općem proizvodnom sektoru Hrvatske.

Tri kategorije stvaraju najsnažniji pritisak.

Certificirani zavarivači: 145 nepopunjenih radnih mjesta

Najveći pojedinačni deficit odnosi se na certificirane zavarivače s kvalifikacijama prema EN ISO 9606. Prema izvješću Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o neusklađenosti vještina, u listopadu 2024. u riječkim brodogradilištima ostalo je nepopunjeno 145 radnih mjesta. Konkretno nedostaju certifikati za TIG zavarivanje aluminija za LNG spremničke sustave te certifikat za podvodno zavarivanje prema standardu AWS D3.6. To nisu kvalifikacije za početnike. Za njihovo stjecanje potrebne su godine, uključujući nadzirane praktične sate koje strukovne škole same ne mogu osigurati.

Brodograđevni inženjeri: 28 slobodnih mjesta na seniorskoj razini

Dvadeset osam slobodnih radnih mjesta za brodograđevne inženjere sa sedam ili više godina iskustva i poznavanjem projektiranja pučinskih platformi objavljeno je tijekom četvrtog kvartala 2024. Tehnički fakultet Sveučilišta u Rijeci godišnje proizvede otprilike 45 diplomiranih studenata brodogradnje i pomorskog inženjerstva. Samo 30 posto njih ulazi u lokalni brodograđevni sektor. Ostali odlaze na bolje plaćena radna mjesta u Italiju ili Njemačku, ili se u potpunosti preusmjeravaju na srodne industrije. Cjevovod proizvodi diplomirane stručnjake. Ne proizvodi specijaliste srednjeg menadžmenta kakve ova slobodna radna mjesta zahtijevaju.

Brodski električari: 127 dana za popunjavanje

Trideset četiri slobodna radna mjesta za visokonaponske brodske električare imala su prosječno vrijeme popunjavanja od 127 dana u 2024. godini. Ekvivalentna brojka za opće električare bila je 45 dana. Razlika odražava specifičnost potrebne certifikacije: visokonaponski brodski sustavi zahtijevaju poznavanje standarda klasifikacijskih društava koje opća elektrotehnička obuka ne pokriva.

Obrazac kroz sve tri kategorije je dosljedan. Manjak nije problem volumena. To je problem dubine kvalifikacija. Riječka brodogradilišta trebaju radnike koji kombiniraju zanatske certifikate s godinama primijenjenog iskustva u pomorskim kontekstima. Ta je kombinacija lokalno rijetka i na europskim tržištima postiže premijsku cijenu koju su konkurenti spremni platiti.com/hr/article-negotiate-salary).

Kompenzacije: Popust od 40 do 60 posto koji pokreće emigraciju

Podaci o kompenzacijama govore priču koju nikakva ulaganja u restrukturiranje ne mogu prikriti. Brodograđevne plaće u Rijeci znatno su niže od svakog konkurentnog tržišta, a taj se raskorak produbljuje upravo na razini iskustva na kojoj postoje najkritičniji manjkovi.

Uloga na razini višeg specijalista ili menadžera, poput vodećeg brodograđevnog inženjera ili voditelja proizvodnje, nosi bruto godišnju kompenzaciju od 32.000 do 42.000 eura u Rijeci. To se prevodi u otprilike 2.100 do 2.750 eura neto mjesečno. To predstavlja premiju od 15 posto u odnosu na ekvivalentne proizvodne uloge u Zagrebu, ali je 40 posto ispod onoga što ista uloga donosi u Trstu i 60 posto ispod Kiela.

Na razini direktora ili potpredsjednika, tehnički direktor ili direktor brodogradilišta zarađuje 65.000 do 95.000 eura bruto godišnje. Gornji raspon rezerviran je za rukovoditelje koji upravljaju EU-financiranim restrukturiranjem ili projektima tranzicije prema pučinskoj energiji vjetra. Prema Mercer Croatia izvješću o kompenzacijama industrijskih rukovoditelja za 2024., potvrđenom objavama na skupštini Viktor Lenca o naknadama direktorima, ovaj gornji raspon ostaje materijalno ispod talijanskih i njemačkih ekvivalenata.

Za specijaliste zavarivanja i osiguranja kvalitete slika je jednako jasna. Vodeći inženjer zavarivanja s IWT certifikatom zarađuje 24.000 do 30.000 eura bruto godišnje. Direktor osiguranja kvalitete zarađuje 45.000 do 58.000 eura. Premija od 25 posto nudi se za dualnu certifikaciju koja kombinira zavarivačke i NDT Level III kvalifikacije, ali ni ta premija ne zatvara jaz s njemačkim poslodavcima.

Fincantierijevo brodogradilište u Monfalconeu, udaljeno samo 90 minuta od Rijeke, aktivno zapošljava govornike hrvatskog jezika i nudi 2,5 do 3 puta veću neto kompenzaciju za brodograđevne inženjere i srednji menadžment. Njemačka brodogradilišta u Kielu i Hamburgu nude 4 do 5 puta veću neto kompenzaciju za certificirane zavarivače i pomorske inženjere, uz programe učenja jezika specifično usmjerene na diplomirane tehničke škole u Hrvatskoj. Podaci Njemačke savezne agencije za zapošljavanje o zapošljavanju stranih radnika za 2024. potvrđuju da je ovaj cjevovod aktivan i da raste.

Ovo je temeljni strukturni problem. Riječka brodogradilišta ne mogu parirati ovim ponudama bez fundamentalno drugačijih poslovnih modela. Pravila EU-a o državnim potporama u okviru za 2023. do 2027. zabranjuju operativne potpore i subvencije za plaće koje bi mogle smanjiti razliku. Podaci o usporednoj analizi tržišta su nedvosmisleni: svako seniorsko zapošljavanje na ovom tržištu podrazumijeva kandidata koji je odabrao Rijeku umjesto materijalno veće ponude drugdje. Razumijevanje onoga što motivira taj izbor jedini je način za uspješno zapošljavanje na ovom tržištu.

Paradoks emigracije: Nacionalni trendovi prikrivaju sektorsko krvarenje

Agregatni podaci o emigraciji iz Hrvatske govore ohrabrujuću priču. Neto iseljavanje usporilo se nakon 2022., što se djelomično pripisuje usvajanju eura 2023. i postupnom približavanju plaća zapadnoeuropskim prosjecima. Pretpostavka koja je uslijedila bila je razumna: ako emigracija usporava na nacionalnoj razini, sektorska retencija bi se također trebala stabilizirati.

Za riječki brodograđevni sektor ta je pretpostavka pogrešna.

Brodogradilišta bilježe ubrzani odlazak inženjera srednjeg menadžmenta u dobi od 35 do 45 godina. To je najproduktivnija kohorta: stručnjaci dovoljno iskusni da posjeduju napredne certifikate i iskustvo vođenja projekata, dovoljno mladi da imaju 20 radnih godina pred sobom i dovoljno mobilni da prihvate ponude za preseljenje iz Trsta ili Hamburga. Čini se da je nacionalno usporavanje emigracije koncentrirano u uslužnim sektorima i među mlađim radnicima koji ulaze na hrvatsko tržište rada s plaćama denominiranim u eurima. Nije doseglo industrijske zanate, gdje apsolutni jaz u plaćama s Njemačkom i Italijom ostaje prevelik da bi ga sama konvergencija valute mogla premostiti.

Ovo je izvorna analitička tvrdnja na kojoj ovaj članak počiva: ulaganje u modernizaciju infrastrukture riječkih brodogradilišta nije smanjilo deficit radne snage. Promijenilo je njegovu prirodu. Kapital se kretao brže nego što ga je ljudski kapital mogao pratiti. 45 milijuna eura nove opreme zahtijeva operatere koji posjeduju certifikate čije stjecanje traje pet do deset godina. Oprema je spremna sada. Certificirana radna snaga neće biti spremna godinama, ako se problem zadržavanja ne počne rješavati odmah. Svaka CNC linija i plutajući dok koji stoji neiskorišten jer su certificirani operateri otišli u Njemačku predstavlja neuspjeli slijed u industrijskoj politici: ulaganje u strojeve bez ekvivalentnog ulaganja u ljude koji njima upravljaju.

Demografski podaci pogoršavaju situaciju. Medijalna dob riječke brodograđevne radne snage iznosi 48,7 godina. Dvadeset tri posto trenutnih kvalificiranih zanatskih radnika ispunjava uvjete za mirovinu do 2028. Brodogradilište ne gubi samo talente srednjeg menadžmenta zbog emigracije. Gubi i seniorske talente zbog umirovljenja. Oba toka idu u istom smjeru, a nijedan se ne nadoknađuje dolaskom novih radnika.

Što voditelji zapošljavanja na ovom tržištu trebaju razumjeti

Izazov zapošljavanja u riječkom pomorskom sektoru nije generički manjak koji se može riješiti objavljivanjem više oglasa ili nuđenjem neznatno viših plaća. Zahtijeva fundamentalno drugačiji pristup, izgrađen oko tri realnosti s kojima se svaka potraga na ovom tržištu suočava.

75 do 80 posto kvalificiranih kandidata su pasivni

HGK Indeks poteškoća u zapošljavanju za 2024. procjenjuje da je 75 do 80 posto kvalificiranih viših brodograđevnih inženjera i certificiranih inspektora zavarivanja u riječkoj regiji zaposleno i ne prijavljuje se aktivno na javne natječaje. Za inspektore zavarivanja konkretno, omjer aktivnih i pasivnih kandidata iznosi otprilike 1:4. Konvencionalni oglas za posao doseže najviše jednog od pet potencijalnih zaposlenika.

To znači da potraga za višim koordinatorom zavarivanja ili vodećim brodograđevnim inženjerom u Rijeci zahtijeva izravnu identifikaciju i pristup kandidatima koji ne traže posao. Neće se pojaviti na oglasnicima za posao. Neće odgovoriti na oglase. Moraju se pronaći, procijeniti i angažirati pojedinačno. Tvrtka za Executive Search koja se oslanja na protok prijava na ovom će tržištu svaki put podbaciti.

Konkurencija nisu drugi hrvatski poslodavci

Voditelj zapošljavanja u 3. Maju ili Viktor Lencu ne natječe se primarno s Brodosplitom u Puli ili Vukovarskim brodogradilištem. Ti hrvatski konkurenti nude premije na plaću od 10 do 15 posto. Prava konkurencija je Fincantieri u Monfalconeu koji nudi 2,5 puta veću plaću te ThyssenKrupp Marine Systems u Kielu koji nudi 4 puta veću.

To mijenja prirodu ponude. Kompenzacija sama ne može premostiti razliku od 300 posto. Uspješni zaposlenici na ovom tržištu — oni koji ostaju u Rijeci unatoč nižoj plaći — motivirani su čimbenicima koje standardno pismo ponude ne obuhvaća: blizina obitelji, vlasništvo nad nekretninom, averzija prema riziku preseljenja i profesionalna autonomija kakvu mnogo veća organizacija ne može ponuditi. Identificiranje kandidata s takvim motivacijama zahtijeva obavještajne informacije koje nadilaze pregled životopisa. Zahtijeva onu vrstu dubokog mapiranja talenata koja otkriva ne samo tko je kvalificiran nego tko će vjerojatno prihvatiti ponudu i ostati.

Prema izvješću Jutarnjeg lista iz lipnja 2024., Viktor Lenac osigurao je višeg voditelja projekata u brodogradnji iz konkurentskog hrvatskog brodogradilišta nudeći neto potpisni bonus od 12.000 eura i smještaj u tvrtkinoj nekretnini. Ovaj neuobičajeni aranžman za lokalno tržište signalizira i intenzitet konkurencije i kreativno strukturiranje potrebno za zatvaranje seniorskih zapošljavanja. Rizik od protuponuda od trenutnih poslodavaca ili konkurentnih geografija prisutan je u svakoj fazi.

Regulatorni okvir ograničava što poslodavci mogu ponuditi

Pravila EU-a o državnim potporama u okviru SA.10067 zabranjuju operativne potpore i ograničavaju potpore za restrukturiranje na desetogodišnje razdoblje. Time se riječkim brodogradilištima povezanima s državom onemogućuje korištenje subvencioniranih jamstava zaposlenja ili subvencija za plaće kao alata za privlačenje kadrova. Smjernice Europske komisije o državnim potporama za brodogradnju učinkovito ograničavaju financijske poticaje koje javno potpomognuta brodogradilišta mogu koristiti, stvarajući ograničenje s kojim se privatni konkurenti u Italiji i Njemačkoj ne suočavaju.

Uz to, Direktiva o industrijskim emisijama zahtijeva ulaganje od 15 do 20 milijuna eura u sanaciju lokacije 3. Maja do 2027. za nastavak operacija pjeskarenja i premazivanja. Ova financijska obveza izravno se natječe s kapitalom koji bi se inače mogao usmjeriti na povećanje plaća ili potpisne bonuse. Regulatorni okvir ne postavlja samo standarde — on oblikuje što si poslodavci mogu priuštiti platiti, a na ovom tržištu to izravno određuje koga mogu zaposliti.

Kako KiTalent pristupa ovom tržištu

Riječki brodograđevni sektor zahtijeva metodologiju pretrage izgrađenu za tržišta na kojima je kandidatski bazen mali, pasivan i pod aktivnim pritiskom bolje plaćenih geografija. Konvencionalne tvrtke za Executive Search koje se oslanjaju na pretraživanje baza podataka i odaziv na oglase proizvodit će iste uske popise kandidata koji su ostavili kritična radna mjesta nepopunjenima 6 do 11 mjeseci.

KiTalentov pristup Executive Searchu u industrijskom i proizvodnom sektoru (https://kitalent.com/industrial-manufacturing) počinje AI-potpomognutim mapiranjem talenata koje identificira cjelokupni univerzum kvalificiranih kandidata diljem Hrvatske, Slovenije i šire jadranske regije, uključujući one koji su emigrirali i mogu biti otvoreni za povratak pod pravim uvjetima. Model doseže 75 do 80 posto viših pomorskih inženjera i certificiranih inspektora koji nisu vidljivi ni na jednoj oglasnici za posao.

Kandidati spremni za intervju isporučuju se unutar 7 do 10 dana. Klijenti plaćaju po intervjuu, a ne kroz unaprijed plaćeni retainer, što znači da organizacije na troškovno osjetljivom tržištu poput Rijeke ulažu samo kada se sastanu s kvalificiranim stručnjacima. S 96-postotnom stopom retencije nakon jedne godine kroz prvo450 plasmana na rukovoditeljske pozicije i prosječnim trajanjem odnosa s klijentima koje prelazi osam godina, model je dizajniran za tržišta na kojima se skriveni trošak pogrešnog zapošljavanja ne mjeri samo plaćom nego mjesecima izgubljenog proizvodnog kapaciteta na opremi koja ne može funkcionirati bez prave osobe.

Za organizacije koje zapošljavaju vodeće brodograđevne inženjere, voditelje zavarivanja ili inženjere automatizacije u riječkom pomorskom sektoru — gdje kandidati koji mogu upravljati opremom koju je vaše ulaganje platilo ne traže posao i gdje jaz u kompenzacijama s Njemačkom znači da svaka ponuda mora biti precizno strukturirana — započnite razgovor s našim timom za industrijski Executive Search o tome kako pronalazimo ljude koje ovo tržište samo ne može iznjedriti.

Često postavljana pitanja

Kakvo je trenutno stanje riječke brodograđevne industrije u 2026.? Maj i Viktor Lenac, rade na otprilike 35 do 40 posto kapaciteta iz 2008. Novogradnja je minimalna. Fokus sektora preusmjeren je na popravke brodova, preinake i izradu komponenti za pučinsku energiju vjetra. Ukupni prihodi od popravaka i preinaka dosegli su 120 do 140 milijuna eura u 2024. Oba brodogradilišta dovršila su restrukturiranje prema zahtjevima EU-a do sredine 2023. Viktor Lenac održava potpuno popunjen raspored suhog doka do 2026., dok se 3. Maj se pozicionira kao podugovarač za izradu komponenti za pučinske vjetroelektrane u Sjevernom moru. Sektor zapošljava otprilike 1.300 izravnih radnika u dva sidrena brodogradilišta.

Zašto je toliko teško zaposliti zavarivače i brodograđevne inženjere u Rijeci?

Tri čimbenika se prepliću. Prvo, 75 do 80 posto kvalificiranih kandidata su pasivni i ne odgovaraju na oglase za posao. Drugo, njemačka i talijanska brodogradilišta nude dva do pet puta veću neto kompenzaciju, aktivno zapošljavajući govornike hrvatskog jezika uz programe učenja jezika i pakete za preseljenje. Treće, medijalna dob radne snage od 48,7 godina znači da se umirovljenja ubrzavaju, dok godišnji output diplomiranih studenata Sveučilišta u Rijeci šalje samo 30 posto u lokalnu brodogradnju. Tvrtke koje koriste izravan headhunting umjesto oglašavanja radnih mjesta jedine su koje dosljedno dosežu kvalificirane kandidate na ovom tržištu.

Koliko zarađuju brodograđevni rukovoditelji u Rijeci u usporedbi sa zapadnom Europom?

Tehnički direktor ili direktor brodogradilišta u Rijeci zarađuje 65.000 do 95.000 eura bruto godišnje. Ekvivalentna uloga u Trstu plaća otprilike 40 posto više. U Kielu plaća 60 posto više. Na specijalističkoj razini, vodeći brodograđevni inženjer zarađuje 32.000 do 42.000 eura bruto u Rijeci naspram otprilike 80.000 do 100.000 eura u Njemačkoj. Ovaj uporan popust primarni je pokretač emigracije u sredini karijere i čini svaku seniorsku potragu na riječkom tržištu jednako izazovom retencije koliko i zapošljavanja.

Kako regulacija državnih potpora EU-a utječe na zapošljavanje u brodogradilištima u Hrvatskoj?

Smjernice EU-a o državnim potporama za brodogradnju za razdoblje 2023. do 2027. zabranjuju operativne potpore i ograničavaju potporu za restrukturiranje. Time se brodogradilištima povezanima s državom poput 3. Maja onemogućuje nuđenje subvencioniranih jamstava zaposlenja ili nadoplata na plaće za privlačenje talenata iz emigracije. Zahtjevi za usklađenost s okolišnim propisima prema Direktivi o industrijskim emisijama stvaraju dodatni pritisak na kapital. Regulatorni okvir učinkovito ograničava financijske alate dostupne hrvatskim brodogradilištima, čineći kreativno strukturiranje kompenzacija i nemonetarne vrijednosne propozicije ključnima u zapošljavanju rukovoditelja.

Koje prilike u pučinskoj energiji vjetra postoje za riječka brodogradilišta?

Izgledi za 2026. uključuju izradu temelja za pučinske vjetroelektrane — konkretno monopilota i prijelaznih komada za energetske projekte u Sjevernom moru. Razvojna agencija Grada Rijeke identificirala je ovo kao najperspektivniji smjer rasta za 3. Maj. Brodogradilište je pozicionirano kao podugovarač većih europskih proizvođača. Međutim, izvršavanje ovog posla zahtijeva zavarivače certificirane prema standardima koje velik dio trenutne radne snage ne ispunjava. Prilika je stvarna, ali ovisi o rješavanju jaza u kvalifikacijama radne snage.